Simptomi hroničnog stresa manifestuju se na telesnom i psihičkom planu, ponekad i na socijalnom planu. Oni su rezultat loših vegetativno-endokrinih odgovora organizma na hronične stresore, koji dovode do loših metaboličko-biohemijskih procesa gotovo u celom organizmu.

 

  • hronični umor je jedan od najčešćih i najredovnijih simptoma; javlja se od ranog jutra i ne može se otkloniti spavanjem, već postaje trajan.
  • teškoće u koncentraciji i poremećaji sna su takođe česti simptomi
  • nervoza, razdražljivost, zabrinutost,

  • podložnost strahu, ponekad napadi straha i besa,
  • gubitak volje, nezainteresovanost za mnoge aktivnosti, neraspoloženje,
  • poremećaji pamćenja,
  • bolna zgrčenost nekih mišića (na primer mišića oko vratne kičme)
  • psihosomatski poremećaji (lupanje srca, bolovi u grudima, bolovi u stomaku, poremećaji varenja, glavobolje)
  • različite infekcije (najčešće herpes) su znak smanjenog imuniteta. Ponekad može doći i do:
  • promena u ponašanju i komunikaciji sa drugim ljudima (na primer kod mobinga).

 

U krvi se može naći:

  • snižena vrednost HDL holesterola,
  • povećan ukupni holesterol i trigliceridi,
  • povećana vrednost kateholamina (adrenalin i noradrenalin),
  • povećana vrednost kortizola,
  • povišena sedimentacija,
  • povećana agregacija trombocita.

Dijagnostika stresa

U nekim slučajevima je lako primetiti da je neko pod stresom, ali češće je stres teško uočljiv, sa jedva primetnim simptomima. Da bi se postavila sigurna dijagnoza stresa potrebno je medicinsko ispitivanje, koje obuhvata:

  • detaljnu anamnezu,
  • primenu specijalnih upitnika za detekciju stresa,
  • klinički pregled,
  • laboratorijska ispitivanja krvi i mokraće,
  • psihološko – psihijatrijsko ispitivanje,
  • testove sa biofidbek aparatima (ne uvek)

Vrlo je važno da se stres rano dijagnostikuje, jer je on jedan od najvažnijih faktora koji predstavljaju okidač za najozbiljnija oboljenja.