Prvi simptomi depresije su često neupadljivi, pa ljudi ne obraćaju dovoljno pažnju na njih i zbog toga nije lako posumnjati da se radi o depresiji. To mogu biti:

– OSEĆAJ TUGE, NERASPOLOŽENJE, POTIŠTENOST (tokom skoro čitavog dana,
skoro svakog dana), ili osećanje „loše volje“, mrzovolja.
– ANKSIOZNOST, RAZDRAŽLJIVOST, iznenadni napadi teskobe i tuge, nemir, strah
od budućnosti (egzistencijalni strah) ili osećaj neodređenog straha, otuđenosti i
odsutnosti, izbegavanje dužeg boravka u društvu ljudi.
– DOŽIVLJAJ SMANJENE ENERGIJE i svakodnevne oscilacije nivoa energije (često ti
ljudi uveče imaju veći nivo energije nego ujutru).


– SLABLJENJE KONCENTRACIJE I PAMĆENJA, rasejanost, pometenost,
neodlučnost.
– NESANICA (teškoće da zaspi, buđenje u toku noći više puta, buđenje rano
izjutra
, najmanje 2 sata pre uobičajenog vremena, nakon čega ne može više da
zaspi). Zbog smanjenja ukupnog vremena spavanja mnogi neuspešno pokušavaju da
spavaju u toku dana. Često se ovakve osobe osećaju najlošije ujutru, posle
buđenja, neraspoloženi su, teško ustaju iz kreveta i javljaju im se:
– RUŽNE MISLI I PRETERANI OSEĆAJ KRIVICE. Preokupirani su događajima iz
prošlosti ili aktualnim problemima (opsesivne misli), preispituju svoje ponašanje u
prošlosti prema drugim ljudima i preterano okrivljuju sebe zbog navodnog
nemara prema drugima, kao i za sve sve ono loše što im se dogodilo u životu. Često
im se javlja osećaj mržnje i gađenja prema sebi,
– OSEĆAJ NEKOG GUBITKA (neki neuspeh, gubitak ugleda i novca, izneverena
ljubav ili smrt voljene osobe i slično.), koji dovodi do osećaja inferiornosti, gubitka
samopoštovanja i samopouzdanja, uz strah od napuštanja i gubitka nekih osoba.
Napomena: postoji normalni osećaj gubitka, praćen tugom, kada se,
na primer, izgubi bliska osoba, novac, ugled, zdravlje itd. Za razliku od osećaja
gubitka kod depresije, kod normalnog tugovanja nema suicidnih ideja ili osećaja
dubokog beznađa i bezvrednosti, a tuga se smanjuje i prolazi posle
izvesnog kraćeg ili dužeg perioda prilagođavanja. Na primer, posle smrti bliske osobe,
obično je potrebno oko godinu dana da se neko ponovo vrati u svoju psiho-fizičku
ravnotežu i da postane sposoban da nastavi relativno normalan život. Znači, ako se
taj normalni proces tugovanja i žalosti neuobičajeno produži i iskomplikuje na različite
načine, u tom slučaju možemo posumnjati da se radi o depresiji.
– RAVNODUŠNOST, GUBITAK INTERESOVANJA, NEMOGUĆNOST UŽIVANJA u
svim, ili skoro svim aktivnostima, nemogućnost smejanja, radovanja i postizanja
zadovoljstva u raznim oblastima života, smanjenje seksualnih želja.
– OSEĆAJ BEZNADEŽNOSTI I BESPOMOĆNOSTI, povremena stanja obamrlosti, sa
gledanjem u jednu tačku, doživljaj nedostatka energije, sa sve češćim
tihim govorom (ponekad gotovo do šapata), česte i silovite promene raspoloženja,
osećaj bolne usamljenosti, čak i u društvu voljene osobe.
– SLABLJENJE APETITA ILI PRETERANO JEDENJE,
– STALNI OSEĆAJ UMORA I BRZA ZAMORLJIVOST, slabost i doživljaj nesposobnosti
za rad ili aktivnost.
– BEZVOLJNOST, skoro svaka obaveza im teško pada.
– PESIMIZAM u svemu što se odnosi na budućnosti, malodušnost, zabrinutost nad
nevažnim stvarima, preosetljivost, plačljivost, često uzdisanje.
– MISLI O BEZVREDNOSTI ŽIVOTA, O SMRTI I SAMOUBISTVU. Ovakve misli javljaju
se kod oko 60 % depresivnih (često maštaju o ponovnom susretu sa voljenim
osobama posle smrti, ili o reakcijama porodice na njihovu smrt i slično).
– Kod nekih osoba, umesto nesanice, javlja se prekomerno spavanje (spavaju po 12
sati, ili više, svakog dana)

Navedeni simptomi se različito kombinuju kod raznih osoba. Tek ako traju duže od 2 nedelje može se posumnjati na depresiju.

Neke osobe primećuju promene kod sebe, ali ih u početku poriču i tek kasnije ih priznaju. Mnogi umanjuju značaj pojedinih simptoma, ili ih vezuju za neke traumatične događaje iz svog života.
Ponekad telesne smetnje mogu prikriti depresiju. Naime, pojedine osobe poriču psihičke simptome, a žale se samo na telesne simptome, koji najčešće pogađaju centralni nervni sistem, kardiovaskularni, gastrointestinalni i mišićnoskeletni sistem. Na primer, žale se na letargiju, česte glavobolje, ubrzan rad srca, osećaje lupanja i preskakanja rada srca, suva usta, mučninu, dijareju, bolove i grčeve u stomaku, opstipaciju, bolove u leđima i osećaj pritiska ili težine u grudima, drhtanje i trnjenje u nekim delovima tela, najčešće u rukama i nogama. Mogu se žaliti i na druge, nedovoljno definisane telesne smetnje, za koje nije nađen organski uzrok. Kod žena su česti neuredni menstrualni ciklusi.

Često osobe sa prvim simptomima depresije ne primećuju nikakve promene kod sebe, ali okolina može primetiti neke znake koji pobuđuju sumnju na depresiju:
– takve osobe su najčešće ćutljive, snuždene, usporenih pokreta, na postavljena pitanja
ne odgovaraju odmah, nego posle kraće pauze, govore tiho, monotono, a odgovori su
im vrlo kratki, šturi, često koriste samo jednosložne reči.
– primetno je zapuštanje lične higijene i spoljašnjeg izgleda.
– često imaju pognuto držanje, namršteni su, sumornog su raspoloženja, a uglovi usana
su im spušteni.

Kod adolescenata – sumnju na depresiju (osim već navedenih simptoma) pobuđuju depresivno raspoloženje, razdražljivost, česta promena raspoloženja, nemir, problemi u školi, izostajanje iz škole, antisocijalno ponašanje, promiskuitet, slaba higijena, povećana osetljivost na odbacivanje i zloupotreba psihoaktivnih supstanci.